***Uliks

alba-istriana
članica Udruženja
 likovnih i književnih
 stvaralaca-
ULIKS 
Pula

http://uliks.hr/

***Samostalne zbirke...
 

 


Desi se pjesma
(2010.)



U modrini
čipkaste pjene
(2011.)


.

***zajedničke zbirke...

 Moji stihovi u zajedničkoj zbirci poezije
"LJUBAV PJESMOM ŽIVIM"
u izdanju KULTure s NOVA
Zagreb, 2012.





hvala udruzi na ruci prijateljstva



Moji stihovi u zajedničkoj 
zbirci
"VEČERAS SE LJUBIMO...
MAZIMO POEZIJOM"
zbirka ljubavne i 
erotske poezije
i kratke priče...
zajednička zbirka
blogera...
 u izdanju 
Kulturnog centra
 Bilje,2010.god.


Ostaju riječi 
zapamćene u srcima...
Ostaju riječi 
zapamćene i u mom srcu...
stih moj dio je
Blogeri 20.4.-27.4.2008.


***hvala DINKO

 

(hvala Dinko, treća ide po okvir)


Prebirem oblutke u mojoj vali,
gledam to sjajno modro more
i svileno nebo,
vali veselo šume,
prosuli se bijeli mjehurići
po obalnom žalu…
na tren spustih pogled na knjigu
što leži u mom krilu:
„U modrini čipkaste pjene“,
te divne pjesme meni drage
prijateljice moje Albe Istrijane…
žari se ljepota u mom oku,
danas mi je duša radosna,
usne mi šapuću riječi pjesme,
u jednom dahu pročitah
pjesmu njenu…
zapuhao vjetrić,
prelistao knjigu,
pokupio riječi pjesme,
zaigrao se u granama tamarisa,
i gle' tiha se
pjesma čula
melodijom nježnom…
krik galeba budi me iz sanjarenja,
neka nova vizija u glavi mojoj
da sliku nacrtam
bisernu školjkicu i pregršt ruža,
u svakoj latici
nek jedna pjesma stane,
kad mi želja dođe pjesmu ću čitati
dodirom ružine latice,
školjkica biserna mom uhu
muziku će dati,
mirisat će duša
ružine ( Albine ) pjesme…


(http://dbekavac.bloger.hr
.
30.6.2011.)

***stih

U dubini duše
na vratima srca
kapljicama rose
umivam svoj mali svijet...
i kad u svemiru
kovitlaju oluje
u beskraju postojanja
vječni lahor
sjenku krajolika
tvog srca
sniva...
Od uspomena
simfoniju skladam,
kad tijelo klone
duša osjećaj lakoće hoće...
u čudesnoj igri
jave i mašte
pri pomisli na tebe
uzdrhta gnijezdo
nježnom toplinom...
Tišinom me grli uzbuđenje
svjetlo u sebi skrivam
melodiju srca gušim
pred odlazak
u svetište moje nutrine...
Za ljubav ako me pitaš
ona se u meni
uvijek iznova rađa
traje i opstaje
u labirintu
podsvijesti moje...

***alba***
16.7.2010.



***recite mi...

 

Recite mi,
prijatelji moji,
može li se 
pjesnikom zvati
netko tko 
šuti svoju riječ...
može li se
 pjesnikom zvati
ako zatvori
prozor svoje duše
i u tišini
pogledom grli more,
srcem voli život,
a miris ljeta
 lavandom kiti...
može li se
 pjesnikom zvati
samozatajan
 samotnjak
koji valove
 na suncu broji
i ničeg se ne boji,
može li se
 pjesnikom zvati
onaj siromah
 koji plače
plačem bez suza,
tko se poput
 klauna smije
a tugu krije...
može li...
može li 
pjesnik biti onaj
tko iz sebe nikad
 glas ne ispusti
samo šara
 po papiru
nerazgovjetne slike...
može li 
pjesnik biti onaj
tko bez riječi
pjesmu srca piše...
recite mi,
prijatelji moji... 



***iz KLUBA POEZIJE

 


POEZIJA ( ALBA ) JE LJEPOTICA DUŠE

Konačno u ljetnom miru isčitah pregršt pjesama ukoričene u dvije knjige blogerice Albe Istrijane. Slaganjem svojih osjećaja jednostavnošću stiha ispisuje svoju dušu nama na čitanje, dajući nam svoje iskreno srce na dlanu.
A srce je veliko i toplo kao i njezine pjesme u kojima nam dočarava svoja opaž
anja i doživljavanja prirode, osobnog raspoloženja tuge i sreće ali i svojom borbom sa osobnom tugom izgubljenog joj anđela – liječena melemom pisanog stiha.
Tako nam Alba kao ŠKOLJKA na dnu mora sanja..mirna…OSLUŠKUJE sve oko nas ..ljubavlju…i zapisuje pjesmom. „ Evo vam danas malo mene…malo budne malo snene…i lijepo mi je“ Hvala Alba.

Zdravko Odorčić


***pjesnici



Pjesnici su doista čudo svijeta
čarobnjaci su, vilenjaci,
svugdje ih možeš naći...

neumorne su  lutalice
u rosi jutarnjoj umivaju cvijet
zrakom sunca miluju svijet...

noćobdije su pjesnici
sa mjesecom i zvijezdama se druže
danju sanjalice svoje snove žive...

želiš li pjesnike sresti
srest ćeš ih i u vjetru
s njim se igraju i njišu
rasprše se u tisuću riječi
pa njima ukrašavaju svijet...

u šapatu kiše pjesnike ćeš naći
u listu jesenjem što šušti
zimi pahulji toplinu daju
s proljećem prvim
u riječima cvrkutaju ...

nemojte im riječi krasti
u svakoj se krije ljepota
od njih svijaju pjesmu,
širom otvaraju vrata srca
na dlanu poklanjaju dušu...

pjesnici su doista čudo svijeta.

***alba***
 

***stih


Rasplinulo se,
otvorilo sunce
svoj osmijeh,
mjesečina se
velom čednosti
ogrnula.
U šumi valova
opija miris borova,
cvrkut sa grane
prekriva livadu
srninog koraka.
Nijemi,
sjetni stih
nježan,
prisan,
šapće svoju
bol iz latice,
more je obojeno
bojom ljubavi,
 pjesmom  radosnicom
galeb slobodna
 krila širi.

***alba***



fotografija
autor: Naly Younis

***za Kristinu

 

Za jednu Kristinu...
samo za moju Kristinu...


Silver-
najljepši koker u mom gradu


***Cursor

***verš

 

Ni orta
ni porta
ni roda
ni poroda
jedinega ja
na ten svete
n
i
m
a
n...
samo bukon
jenega
šloveka fureštega
ki mi pomore
s
    u
       z
     a
m
    i
rožice zalevat
da mi se
ne ufende...

***alba***

***riječ


 Nađeš li riječ
u bespuću
uzaludnih nadanja,
učini li ti se bezvrijednom,
zastani,
osluhni je...

uzmi je,
pažljivo je kleši
oblik joj daj.
Ako te obradovala nije
šapni joj,
ureži u nju svoje želje,
dogodit će se čudo
ona će se probuditi
u boji tvojih očiju
nemoj stati,
igraj se njome,
mazi je dahom svoje duše
osmijehom je zagrli
omamljen njenim mirisom
 kreni dalje

ljuljaj je u ritmu srca
koje žarom titra 

dogodit će se čarolija
bruseći je poput kristala
mazeći je
dodaješ joj cijelog sebe
i gle
u trenu

u stih pretočena
ona bljeska ljepotom
vrjednijom od bisera.

***alba***

***stih

 

U proljetnoj 
sam pjesmi
svileno usnula...
u pjeni  i
laticama cvjetnim...
 obukle me
školjke 
sedefaste
 bisernice...
bisere su mi 
u dušu nizale
na valove 
me položile...
u postelji 
od cvijeća
na jastuku
 od proljeća,
u najljepšem
 cvrkutu,
ja ljubav vodim 
sa svojim 
željama...

***alba***

***gosti

***cvrkut




Blog 
"Biserna školjka"
 je moj nježni svijet u kojem melodije svojih osjećanja
 pretvaram u riječi, bilježim ih i prostirem Vama...
i danas  ste zavirili u moju školjku...zagrljajem Vas prihvaćam,
jer bili ste i ostajete njen najvrijedniji biser...
hvala za posjetu, komentar i podršku...


***nagradna igra Biserne školjke...


Dragi blogeri, vi koji u kutak zavirujete...blog Biserna školjka nagrađuje Vas jednim primjerkom najnovije zbirke pjesama 
" Ljubav pjesmom živim",
 grupe autora...dovoljno je da na mail
neckica11@gmail.com

pošaljete sliku školjke...najljepša, najoriginalnija školjka bit će nagrađena, a sve prispjele školjke biti će istaknute na blogu...nagradna igra traje do 31.1.2012...
radujem se i željno očekujem Vaše fotke...
voli Vas
***alba***

Blog
utorak, siječanj 24, 2012


Prve školjke
stigle u ovom videozapisu...
Biserna školjka zahvaljuje...
u očekivanju novih školjaka
voli Vas
***alba***


***

napomena: s obzirom da se radi o nagradnoj igri, bit će istaknute samo fotke školjaka, poštujem diskreciono pravo pošiljatelja da ostane anoniman...



stižu školjke...

 





divni steKiss



 





Ovo se zove ljepota zajedništva...ove školjkice su poveznice poetski osjetljivih duša...ovdje se druže prijatelji...ovdje se ljubi poezija...idemo dalje...post raste...raste...šaljite školjkice, budite dio poezije...jer "Ljubav pjesmom živim" zagrlit će cijeli svijet...uvijek Vas voli ***alba***





Ovo je nešto najljepše što se događa na blogeru...neizmjerno sam zahvalna



 

 

Još tri dana do objave rezultata nagradne igre Biserne školjkeKiss

alba-istriana @ 07:43 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 23, 2012

Istina...
malo me manje 
na blogeru ima 
u zrncima slova
 zarobljena sam
u ponekoj kapljici rose
ali tu sam
ne zaboravljam nikog...


Sve ima
svoje slatko
zašto,

i sve ima
svoje dražesno
zato,

unatoč svemu...
sve zna
biti i jeste

često i naporno i bolno...

 ali neka,
izdržati se mora,

od odluke do cilja
treba biti
spreman i bos

proći putem
punim trnja...


 a rađanje...
rađanje ima
svoju bol

dragu,
željenu,
planiranu..


pa neka
neka boli
i bol je već postala


moj suputnik
kroz vrijeme...


***alba***



 hvala , zlato...neka ostane mi sačuvano

http://www.youtube.com/watch?v=QwEE-A7IwCA



alba-istriana @ 05:58 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, siječanj 21, 2012

 Subota...
 monitor je upaljen...
 rubovima mu treperi
stvarnost zbivanja...

 u labirintu
izblijedjelog sjećanja
susreću se zrna naših dodira...

u provaliji bezličnosti
oči traže naše čežnje lik...

sve odiše mirom,
prisutna je samo
slutnja slatka,
sunce pozdravlja u smiraju
kroz zavjesu od satena
prati nas na virtualni put...

pučinom snova lebdimo
plavetnilo monitora
odmara nam oko
srećemo se
plutamo zajedno
labirintima virtualnog mora...

ni svjesni nismo
da osmjesi magloviti
susreću nam se
a srca spajaju
u virtualnom domu
u imaginarnom moru...


***alba***



 

parole...

 Le memorie fanno luce sugli angoli della mia mente,
sbiadite memorie con tenui colori di come eravamo

Immagini distrutte dei sorrisi che ci siamo lasciati dietro
sorrisi che abbiamo scambiato per come eravamo

(neka ostane mi sačuvano)



alba-istriana @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare

 zaigrali se oblutci... 



voli vas

***alba***

 

alba-istriana @ 05:04 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, siječanj 20, 2012

Blaga je ova noć
ni disanje svijeta ne čujem
samo sat
otkucava
p
     r
o
  l
     a
   z
      n
    o
  s
t
podsjeća me
da je vrijeme buđenja...

Gdje si...
......spavaš li?...
sanjaš li oblake,
sanjaš li sunce sjajno
što u raskoši se zlati...

Sanjaš li snove
i vrijeme naše
prohujalo u zaborav...

Ti si moj anđeo,
ja nježnije riječi
za tebe nemam...

Sa sebe
svlačim pjesmu

njome ogrćem ti srce...
srce kad zebe....moj anđele...

***alba***



****

Alla porta del cuore...un giorno non troppo lontano sentii un lieve bussare...lo sapevo che prima o poi sarebbe successo...lo sognavo tutte le sere quando andavo a letto ...e tra lacrime e sogni ad occhi aperti aspettavo  qualcuno che ...mi desse un po' di calore...aspettavo il principe che mi abbracciasse....che mi amasse......che mi tenesse stretta fino a farmi rimanere senza respiro...aspettavo lui che desse un po' di colore alla mia vita grigia e triste...avevo sempre avuto paura ad aprire la porta del cuore...troppe volte ferita...ma ormai quell'emozione forte era entrata dentro di me...senza volerlo...aveva preso i miie pensieri.... il mio corpo...... la mia testa...mi sono lasciata andare senza pensare al dopo...ho aperto quella porta e ho lasciato anche  se per  poco...che la felicita' e la passione mi portassero...in un mondo magico...quando tutto finira'quella porta aperta avra'  vissuto...qualcosa di unico.. di speciale....e si ritornera' a tenere i piedi ben fermi a terra...ricordando l'amore vissuto di un estate bellissima...

(neka ostane mi sačuvano) 

 

alba-istriana @ 05:30 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 19, 2012


Vesna Parun je  "koralj vraćen moru"... morska pučina ju  je donijela, izbacila na surovu i stjenovitu obalu, i vratila je moru...u morskim dubinama potražit će je samo oni koji prepoznaju dragocjenost koralja...obala ostaje onima "koji imaju nevinije ruke"... more, ostalo je kraj njenog uzglavlja i postalo je blago njezinom snu...

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

( izbor za dušu : Vesna Parun)



Poetski titan, Vesna Parun, moj je izbor danas...uz njeno ime ovdje vrijedi ona Matoševa - da smrt ima ukusa...ona je naš ponos , ali i naš sram ( znamo kako su se život i društvo prema njoj bešćutno odnosili ...)... osobno  zahvaljujem Bogu...jer Vesna Parun je obilježila našu kulturu...neka je nebeski vihori smjeste onamo gdje su beskraji mirisnih trava za nju pripremljeni - za izvor svakog života i smisla, za - Ljubav...

”Ljubav je zemljovid duše. Moj zemljovid. Bože, ne otimaj mi ga!”...( citat Vesna Parun...ovako je Vesna odredila svoj život neposredno pred odlazak u vječnu poeziju)



voli vas

***alba***



alba-istriana @ 06:01 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 18, 2012

....tebi govoriti je, kao gluhom šaputati...:-))))))))

klik na link...medeni su...Laughing

http://www.youtube.com/watch?v=SZLCVswuOsQ

voli Vas

***alba***

alba-istriana @ 09:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 17, 2012


Mene možeš tlačiti, gaziti
ujedati, gristi, vrijeđati
i s nulom me možeš množiti
ali ne diraj mi u riječ...

ona je moja svetinja
nju volim više od svijeta
ti znaš, s njom mogu sve
dodirnuti te, milovati
paziti, maziti
uspavljivati i buditi

mogu ti zorom pjevati
mogu te zavesti
sa dalekih napornih putova
uvijek tebi se vraćati

samo ne diraj mi u riječ...

s njom te mogu ljubiti
i voljeti do beskraja
s njom te mogu liječiti,
utjehu ti dati, tetošiti
putove zarasle trnjem
u livade cvjetne,
mirisne pretvoriti

samo ne diraj mi u riječ...

njome te mogu u snove skriti
za tobom mogu uzdisati, čeznuti
voljeti te mogu
mogu te spasiti
od učmale žabokrečine života...

u princa te mogu pretvoriti,
u najmirisniju laticu ruže
u cvrkut ptice u proljeće
u leptirov let, u najljepši sonet...

 
...samo...ne diraj mi u riječ...

***alba***



 

alba-istriana @ 05:03 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 16, 2012


bentiiiiii...uplaši me



ljepša mi je ova igra

****

voli Vas

***alba***

 

alba-istriana @ 05:59 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 15, 2012
 
 
Stopila sam se sa ljepotom
udahnula trenutke podmorja
oči umila bistrinom rijeke
dodirnula pitomost zvijeri
osjetila slobodu kretanja
prostranstvima pustinje,
ljubavlju duše i srca
dotakla dragost
nebeske visine...
sve boje, glazbeni titraji
svi krajolici i oblici
postali su mi zavičaj
 
ima li što ljepše...
  
osjećam.... kože nemam
reagiram svim svojim bićem
na svaki milijuniti dio podražaja
koji dolazi iz vanjskog svijeta
 
u trenutku postajem dijelom beskraja
u njemu živim svakim mikronom
 svog sićušnog svemira
 
osjećam i podražaj od koga me kosa zaboli
tada se, kao po Bogom pisanom pravilu
pojavi netko tko voli...
a ima ih, tu su, u virtuali i na javi
 i vrijede mnogo, i mnogo puta mnogo...
 
neka mi oprošteno bude na monologu
osjećaji su mi ujutro najintenzivniji
a reakcije najtananije...
lijepo je i u ovom jutru
biti s onima koji vole...
 
voli Vas
***alba***
 
 
 

 

alba-istriana @ 07:59 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, siječanj 14, 2012

***Evo Vam jutros malo mene
malo budne,
malo snene...
Sva sam nekakva svilena,
nježnošću život kradem
svoje korake tiho brojim
i lijepo mi je...


***TEBI
želim malo mene
a malo više sebe
SEBI danas želim
malo manje sebe
a što više TEBE...

***A gdje sam tu ja?
malo drugačija
stvorena od sna
stvorena za san
ja sam ptica
stvorena za let....


***Hajde živote
dobar mi budi
ne žuri
i ova je pjesma za tebe
ne pretvaraj mi danas u sutra
uspori živote...


***"...Iz malog
ženskog dišpeta,
pravila sam se
da ga ne primjećujem...

On se iz muškog dišpeta
ugnijezdio u mom srcu...

eto, ta riječ
d i š p e t (inat)
opet mi mami
na usne osmjeh
svaka mi se
bora smješi..."
(iz mog dnevnika)



voli Vas

***alba***

 

alba-istriana @ 05:26 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, siječanj 13, 2012

Petak, 13-ti

upssssssss....Sealed



voli Vas

***alba***

alba-istriana @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 12, 2012

Zagrebe, hvala
za otvoreni put do tebe
za mjesečinu koja je krasila tvoje nebo
za parkirno mjesto koje me je čekalo
za svaki korak kojeg sam učinila do mjesta susreta
za svaku riječ koja se iznjedrila iz duša pjesnika u zajedničkoj zbirci
za osjećaj da se poznajemo još od davnih dana
Zagrebe, hvala...



srce zaboraviti neće
posebno one koji nisu krili
da su zbog mene došli
zagrljaj, topli stisak ruke
i čavrljanja onoliko
koliko je vrijeme dozvoljavalo
 nosim u svoje naredne dane

pjesnici su čudo svijeta, doista
svatko svoj, prepoznatljivo svoj
poklanja sebe u nemjerljivim količinama
pozitiva koja je vladala sinoć
neopisivo je dragocjena



Zagrebe, veliko ti hvala
ova moja besjeda za ljepotu susreta
preskromna je i premala...

voli Vas
***alba***



alba-istriana @ 08:49 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 11, 2012

Izvolite...častim...



Čuvajte ovu blogoškoljkicu

 do mog povratka,

ona je i Vaša...

Ako padne kiša

 školjkice skupite,

 da ne pokisnu



voli Vas

***alba***

alba-istriana @ 07:00 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 10, 2012

Za si hipići
ot sreći i kontenteci
zafolit moren one zvezde
ka mi te je noćas 
va son poslala

Željna son te i žedna
tebe i tvoje besedi teple
vajka me pokriva
kad srce zebe

Jedon ružer
va vuže  na stole
uvenu je
va belece ot
mladosti i amura
išće dih

Štejen šćorico
jena ženska
vlusi skube
spreda zida kljeca
prez besed narekova
zid ledeni pere
suzami većemi
od vula mura.

objašnjenje riječi:
son-san; hipić-trenutak; kontenteca-zadovoljstvo;
ružer-ruža; vuž-vaza;
 išće-traži; štejen-čitam; šćorica-priča;
skube-čupa; vlusi-kosa; narekova-nariče;
beseda-riječ; vul-val;


(napomena: stihovi iz zbirke na labinskoj cakavici
"Rikamani šenjoli"...
"Vezeni tragovi"
čeka bolje dane )


***alba***




 

alba-istriana @ 08:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 9, 2012
 



 

tu sam...radim...pišem...
pišem iako je stih skriven
u  latici cvijeta
na krilu vjetra...

voli vas

***alba***

alba-istriana @ 16:53 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 2, 2012

Ljubav pjesmom živim

i u "Ljubav pjesmom živim", ja živim

i stih moj živi

kuckucka mi srce,

a duša  treperi

u našem

zajedničkom buketu...

 

  voli Vas

***alba***

alba-istriana @ 07:30 |Komentiraj | Komentari: 42 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 1, 2012
 

 

 



alba-istriana @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, prosinac 30, 2011

 





Istra s Vama u 2011...

Istra s Vama u susret Novoj 2012.

~~~~~*#####*
~~~~*########## *
~~*##############
~~################ *
~##################_________**####*
~~##################_____*########## *
~~##################___*#############
Poreč#################*_###############
~~~~#################################*
~~~~~~###############################
~~~Rovinj#############################*
~~~~~~~~*##########################
   ~~~~~~~~~~~##################***alba ***
~~~~~~~~~*####################*
~~~~~~~~~~~~~*################## *
~~~~~~~~~~~~*###############
~~~~~~~~~~~~~############# *
~~~~~~~~~~~~~~##########
~~~~~~~~~~~~~~~~*####### *
~~~~~~~~~~~~~~~~~######
       ~~~~~~~~~~~~~~#### *
         ~~~~~~~~~~~~~###
                     ~~~~~~~~~~#Pula


alba-istriana @ 07:57 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 29, 2011

Drugovi i drugarice, sretan Vam put u Novu 2012-tu...

 

uh, dobro je...doplivao sam i ja do Nove



 

voli Vas

***alba***

alba-istriana @ 15:08 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
***Riječi urednice...



Fotka: Ilija Slavko Guberina...Pula

Prošla je godina dana od izdavanja prve zbirke pjesama "Desi se pjesma."Poželjeli smo Albi neka se desi još koja pjesma.I desila se...ali ne jedna...Desilo se mnogo,mnogo pjesama.Sve su one dolepršale pod okrilje nove zbirke simboličnog naslova "U modrini čipkaste pjene".Čudesna je to čipka.Odmotaj je polako,nježno je dodiruj,opipaj...Nije to ona prozračna pahuljasta čipka na koju smo navikli.Ona je gusta i teška poput brokatnih zastora.Isprepletena je raznim nitima u kombinaciji raznih tehnika.Tu ćeš naći pletivo, tkanje i vez.
Život je već istkao čvrsto zgusnuto tkanje,ostavljajući prostora da se na to tkanje nadopletu nove očice i niti.Očicom do očice povela nas je stazom ljepote na putu prema istini.Zastaje nam dah od silne ljepote.
Poziva nas na partiju života nudeći nam košaricu uspomena,zbilje i snova uz taktove plime i oseke.

Budnom oku neće ništa promaknuti,i znalac će prepoznati vrijednost čipke.Što je čipka bogatija to je i cjenjenija.Alba nam je omogućila da zaronimo u svaki nabor čipke.Tu smo istražili krivudave ulice njenog srca.Nije nam dopustila da se u njima izgubimo.Snagom disanja vodila nas je u najtananije i najmračnije kutove.Kratke ulice sreće prešli smo u par koraka jer bile su osvjetljene bljeskalicama radosti.
Ali ona duga,duga ulica tuge zadavala nam je poteškoće.Krenuli smo teškim koracima,zastajkivali,plakali,teško dišući,tražeći pravi smjer.Što raditi kad je ulica višesmjerna?

Alba nam nije dopustila da budemo samo pasivni promatrači.Zaposlila je sva naša osjetila,uzburkala je sve naše osjećaje,ostavljajući nas tužne i uplakane ali potpuno ispunjene snagom i ljepotom svake ispisane riječi.
Čitali smo i sanjarili,osjetili čudesnu moć riječi,suosjećali s autoricom...Putovali smo,zasladili se istarskim delicijama,istražili morske dubine.Stvarali smo i stvorili svoj odnos prema svemu oko sebe i u sebi samima.Poučila nas je da se igramo,da uživamo u životu i da ne zaboravimo riječi zahvalnosti prema svima i svemu.Dala nam priliku da puno toga shvatimo i da nastavimo stazom ljepote,dobrote i istine.Ona nam je toliko toga dala a mi u njenu košaricu ostavljamo poruku da smo mi ti sretnici koji su shvatili da je život orkestrirana predstava i da ono što je važno i najljepše postoji u nama i u svemu što nas okružuje.


Zahvaljujemo i poručujemo da smo uz nju danas...sutra...uvijek.
Što više reći nego poželjeti da i dalje niže očice i veze zlaćane niti tvoreći nove tehnike.
A mi žedni novina možda pokušamo i sami nešto isplesti,izvesti?
Alba,kist (stih) u ruke,jer obale te nove očekuju.
Radujemo se ponovnom susretu i novim vidicima

(Riječi urednice-predgovor zbirci "U modrini čipkaste pjene")




  

Fotka: Naly Younis...Pula

    
      Kad kažemo da se desila ljubav nama ili drugima,radosni smo i ushićeni i vremenski uživamo u tom ushitu koliko god ta ljubav traje.Ostaje trag u nečijem srcu.Reći ćemo ona dođe i ode-nije (svevremenska) trajna. Ali kad kažemo da se desila pjesma-ona ostaje na papiru trajno zapisana i kao pisani trag vječito pobuđuje u nama znatiželju.
      Stalno joj se vraćamo-kad god poželimo,kad god osjetimo da smo pri prvom čitanju propustili neko novo značenje ili poruku.

      I našoj Nedi desila se pjesma.Pjesma do pjesme i eto pjesmice.I pjesma do pjesme-nastade prvenac zbirke pjesama DESI SE PJESMA.
      Pred naš prag prostrla je sag satkan nitima ljubavi,radosti,ushićenja ,strepnje,boli i neizrecive tuge.
      Koraknimo...zaustavimo se i poklonimo veličini riječi što život znače.

     Nedine pjesme imaju moć.Svaka riječ ima svoju boju,miris,lakoću.Ona je pitka,sočna ali i gorka,i čemerna i bremenita.
     I kad je laka poput leptirovih krila i teška poput malja ona ima svoju ljepotu.

     Zasigurno će ostaviti traga u nama i sigurno će i koja suza kanuti.Neka je...naša je i njena.
     Neka se i dalje desi pjesma i neka bude još novih zbirki.
     Neda,hvala ti za sve napisane riječi!

    Riječ urednice zbirke
     Desi se pjesma

***moj grad se budi

 

***Kokica


 

 

***biseri...


***moj drugi blog

 

http://rijetka.
bloger.hr




Index mi duguje
nagrade za
 blog dana,
blog tjedna i
blog mjeseca
1/2011.
***

***e-mail

 

***visitor
 
***trenutno na blogu
online 
školjkinih bisera

***Rina Miletić...verši ot srca
 

 

Alba-Istriana

Veceras son cula besedo bugato,diboko
ca leti zguron med zvezdi visoko
na pute nebesken koncići mira išće
za zlicet rani ca tuga pritišće.

Cuda je ljudi z manun kapilo i patilo,
a jeno mićo srce spored manun jecalo
koliko boli krvovo rano mloti
po srce materinen ca po magle kloti.

Najedonput z visini prez kraja
zaiskro konta anđela ca rani mljoci z raja,
najlepce besedi sunce z iskro šalje
da med ljudi zli penseri zatare
Sakemu sloveku ki hi posluša
forza Bojza dušo z dobroto buša.

Suza zad suzo na njejni libret mi je kapala,
obavijena s toplino se više son kapila
koliko je Majka Bojza patila
kad je sina svojega na križe bušala.

Rina Miletić,
pjesnikinja labinskog izričaja
2010.


***verš za sturi grud



Radi jiman ta grud na brege

spoda neba i kampanila,
njegovi sturi krovi,
kući ot kamika
ot starini fortico,
kat mi pogljed kareciva

baladuri i portuni dreveni,
uske kuntrodice,
z rožicami puni korti,
njegof crć, ložo i turjon.


Radi jiman ta grud,
kat va nedeljo 
ljudi h maše gredo

njegove butegi 
kat me zovo

i deca kat pret školon
zat balo teko.


Radi jiman 
si njegovi preteli

ki za Podvinje
da je madreperla zelena, reko
a za pineto 
da je njegof đardin

radi jiman ,
radi ,
moj sturi Labin.

***alba***

***stih

 

Pitali su me
poznajem li
tu ženu tihu
što kišom uplakana
stihove niže...
Poznajem je,

rekoh,
ona ne daje sebi prići
 naivnost duše

nevješto krije
pogled sjetan
jedva primjetan

za uzvrat dobije...
Kad je sretna

ona plače
kad je tuga lomi
ona se smije...
gordo svoje

breme nosi
kad hladnoća

joj ledi misli...
Za sebe kaže
da na jastuku
rasipa zvijezde
dok molitva joj nijema
u mrkloj noći spava...
U snovima samo,

kaže,
sve je zvijeri
osmijehom svojim

ukrotila...
Poznajem je,

rekoh,
ta žena će

pjesmu o sebi
pred noge

prostrti svima
dok srce njeno
stremi ka

nebeskim visinama...
ona čudnovatu
igru sa obrvama igra

i kad joj udijele
par rupica
lažnih osmijeha
ona ide uspravna.
 
***alba***

 
***slušaj šutnju

 

Slušaj moju šutnju
moje su riječi
sjenke mojih osjećenja
slušaj dok usne zbore
i slušaj što srce šuti
molim se životom i djelom
da živjeti mogu dušom
slušaj moju šutnju
ako usne ušute
srce će te uvijek
u san nezaborava zvati
kad spustim oči
i zaplačem u sebi
kad suze nitko ne vidi
ja bolom grlim svoje
nasmijane riječi
i kao šarene ptice
šaljem ih tebi
slušaj ih
jer samo ti to znadeš ....

***alba***
22.10.08.


***stih

 

Tužna sam ti,prijatelju,
teške mi zavjese
 prekrivaju misli
srce steglo se opet
i puštam suzu da teče
hladnu,čistu,
iskrenu i bistru.
Tužna sam ti,prijatelju,
pomogni i reci mi
kako da nacrtam
 dugu šarenu,
oblak sreće,
kapljicu radosti
i ljepotu kiše,
da ti ,prijatelju ,
ne budem tužna više.
Tužna sam ti,prijatelju,
izgubila sam 
svoje šarene dane
koji poigravali su se 
u letu leptira
i mirisu cvijeća.
Tužna sam ti, prijatelju,
i šutjeti moram
tako je bolje,
šutim da me
 i moje riječi još ne bole.
Tužna sam ti,prijatelju,
ne pitaj kako i koliko
tužna sam ti onako
jednostavno,
tužno i bolno,
moj prijatelju...
onako jednostavno
tužno
i
bolno. 

***alba***
  8.12.08.



...
 

 



***ne diraj mi u riječ...

Mene možeš tlačiti, gaziti
ujedati, gristi, vrijeđati
i s nulom me možeš množiti
ali ne diraj mi u riječ...

ona je moja svetinja
nju volim više od svijeta
ti znaš, s njom mogu sve
dodirnuti te, milovati
paziti, maziti
uspavljivati i buditi
mogu ti zorom pjevati
mogu te zavesti
sa dalekih napornih putova
uvijek tebi se vraćati
samo ne diraj mi u riječ...

s njom te mogu ljubiti
i voljeti do beskraja
s njom te mogu liječiti,
utjehu ti dati, tetošiti
putove zarasle trnjem
u livade cvjetne,
mirisne pretvoriti
samo ne diraj mi u riječ...

njome te mogu u snove skriti
za tobom mogu uzdisati, čeznuti
voljeti te mogu
mogu te spasiti
od učmale žabokrečine života...

u princa te mogu pretvoriti,
u najmirisniju laticu ruže
u cvrkut ptice u proljeće
u leptirov let, u najljepši sonet...

...samo...ne diraj mi u riječ...

***alba***

***san




Život i snovi 
samo su listovi 
jedne te iste knjige...
čitam ih i živim
listam ih i sanjam...

 

***plavihorizonti-broš

 

Sa horizonta,
i sa plavih vala...
za stihovni broš
pišem
h v a l a

Pa jutro i tebi 
moja simpatijo plava!
Ne znam što radiš
 i o čemu snivaš?
Zbunjuje me
 ta tvoja pametna glava
Pogled čarobni 
što od mene skrivaš!
Znaj ponekad
 i ja pomislim na tebe
Lijepu, tvoju, 
nestašnu, kosu plavu
Da te ja zadržim
 vječno pokraj sebe
Na ramenu, 
tvoju zaljubljenu glavu!
Pa jutro i tebi 
moja simpatijo plava!
Dobro je i 
slađano misliti na snove
Prirodu, poljane
 gdje mirisna trava
Poklanja nadanja
 za trenutke nove!
Možda je baš dobro
 da ovako bude
Jer si ti pjesnikov
 nedosanjani dan
Neka se drugome
 bolji snovi nude?

(svemirko u komentaru,
9.12.2010.)


***moje misli...

Moje misli 
su poklon najdražima
koji žele odškrinuti 
vrata moje duše...
one tada
 raskošno i sneno
odlepršaju 
maslačkovim letom
u srce 
koje ih voli...


 

***stih


Kad jednom odem
i kad povratka ne bude,
o meni pričaj svima,
ono što sam
i od sebe krila...
Reci im
da bila sam žena,
žena zrela, a u duši dijete,
da bila sam nježna,
a jaka ko stijena...
i reci svima da sam kao
lišće jesenje šuštala
dok gazili su me i lomili,
i reci im da sam polijetala
sa prvom proljetnom zorom,
u proljeće kad je svima granulo
a mene nije grijalo...
i reci im još... i pričaj o meni
kako sam se tiho i nečujno
gnijezdila u tvom srcu
i tu našla mir svoj...
kad jednom odem
 pričaj o meni
pričaj da sam se smijala
onda kad sam najviše tugovala,
pričaj im kako sam
 sa nesretnima drugovala,
kako sam se suncu radovala ,
kada je druge obasjavalo...
o svemu im pričaj,
ali nemoj nikome reći
koliko sam tebi značila.

*****

U drugoj
sam pjesmi,

sedefaste školjke

obukle me

u pjenu,

bisere mi

u dušu nizale,

na valove položile,

na postelju modru...

u najljepšem snu

nestajem,

vodim ljubav

sa svojim

željama...

***alba***

***Davorka


 

Ono je srce najmanje
moje
u njemu se skupljaju
boje 
(svih ljubavi)
i sitno je
jer je najviše dalo
pa mjesta ima
da najviše prima

Davorka K. Flego

***creative commons

Creative Commons License
Djelo BISERNA ŠKOLJKA, 
čiji je autor
alba-istriana
ustupljeno je pod licencom 
Creative Commons Imenovanje-Bez prerada 3.0 Hrvatska
.
Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu,svako kopiranje,
prerada i korištenje u komercijalne svrhe je zabranjeno.

Index.hr
Nema zapisa.