utorak, siječanj 24, 2012
ponedjeljak, siječanj 23, 2012
Istina...
malo me manje
na blogeru ima
u zrncima slova
zarobljena sam
u ponekoj kapljici rose
ali tu sam
ne zaboravljam nikog...
Sve ima
svoje slatko
zašto,
i sve ima
svoje dražesno
zato,
unatoč svemu...
sve zna
biti i jeste
često i naporno i bolno...
ali neka,
izdržati se mora,
od odluke do cilja
treba biti
spreman i bos
proći putem
punim trnja...
a rađanje...
rađanje ima
svoju bol
dragu,
željenu,
planiranu..
pa neka
neka boli
i bol je već postala
moj suputnik
kroz vrijeme...
***alba***

subota, siječanj 21, 2012
Subota...
monitor je upaljen...
rubovima mu treperi
stvarnost zbivanja...
u labirintu
izblijedjelog sjećanja
susreću se zrna naših dodira...
u provaliji bezličnosti
oči traže naše čežnje lik...
sve odiše mirom,
prisutna je samo
slutnja slatka,
sunce pozdravlja u smiraju
kroz zavjesu od satena
prati nas na virtualni put...
pučinom snova lebdimo
plavetnilo monitora
odmara nam oko
srećemo se
plutamo zajedno
labirintima virtualnog mora...
ni svjesni nismo
da osmjesi magloviti
susreću nam se
a srca spajaju
u virtualnom domu
u imaginarnom moru...
***alba***

parole...
Le memorie fanno luce sugli angoli della mia mente,
sbiadite memorie con tenui colori di come eravamo
Immagini distrutte dei sorrisi che ci siamo lasciati dietro
sorrisi che abbiamo scambiato per come eravamo
(neka ostane mi sačuvano)

zaigrali se oblutci...

voli vas
***alba***
petak, siječanj 20, 2012
Blaga je ova noć
ni disanje svijeta ne čujem
samo sat
otkucava
p
r
o
l
a
z
n
o
s
t
podsjeća me
da je vrijeme buđenja...
Gdje si...
......spavaš li?...
sanjaš li oblake,
sanjaš li sunce sjajno
što u raskoši se zlati...
Sanjaš li snove
i vrijeme naše
prohujalo u zaborav...
Ti si moj anđeo,
ja nježnije riječi
za tebe nemam...
Sa sebe
svlačim pjesmu
njome ogrćem ti srce...
srce kad zebe....moj anđele...
***alba***

****
Alla porta del cuore...un giorno non troppo lontano sentii un lieve bussare...lo sapevo che prima o poi sarebbe successo...lo sognavo tutte le sere quando andavo a letto ...e tra lacrime e sogni ad occhi aperti aspettavo qualcuno che ...mi desse un po' di calore...aspettavo il principe che mi abbracciasse....che mi amasse......che mi tenesse stretta fino a farmi rimanere senza respiro...aspettavo lui che desse un po' di colore alla mia vita grigia e triste...avevo sempre avuto paura ad aprire la porta del cuore...troppe volte ferita...ma ormai quell'emozione forte era entrata dentro di me...senza volerlo...aveva preso i miie pensieri.... il mio corpo...... la mia testa...mi sono lasciata andare senza pensare al dopo...ho aperto quella porta e ho lasciato anche se per poco...che la felicita' e la passione mi portassero...in un mondo magico...quando tutto finira'quella porta aperta avra' vissuto...qualcosa di unico.. di speciale....e si ritornera' a tenere i piedi ben fermi a terra...ricordando l'amore vissuto di un estate bellissima...
(neka ostane mi sačuvano)
četvrtak, siječanj 19, 2012
Vesna Parun je "koralj vraćen moru"... morska pučina ju je donijela, izbacila na surovu i stjenovitu obalu, i vratila je moru...u morskim dubinama potražit će je samo oni koji prepoznaju dragocjenost koralja...obala ostaje onima "koji imaju nevinije ruke"... more, ostalo je kraj njenog uzglavlja i postalo je blago njezinom snu...
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
( izbor za dušu : Vesna Parun)

Poetski titan, Vesna Parun, moj je izbor danas...uz njeno ime ovdje vrijedi ona Matoševa - da smrt ima ukusa...ona je naš ponos , ali i naš sram ( znamo kako su se život i društvo prema njoj bešćutno odnosili ...)... osobno zahvaljujem Bogu...jer Vesna Parun je obilježila našu kulturu...neka je nebeski vihori smjeste onamo gdje su beskraji mirisnih trava za nju pripremljeni - za izvor svakog života i smisla, za - Ljubav...
”Ljubav je zemljovid duše. Moj zemljovid. Bože, ne otimaj mi ga!”...( citat Vesna Parun...ovako je Vesna odredila svoj život neposredno pred odlazak u vječnu poeziju)

voli vas
***alba***
srijeda, siječanj 18, 2012
....tebi govoriti je, kao gluhom šaputati...:-))))))))
klik na link...medeni su...
http://www.youtube.com/watch?v=SZLCVswuOsQ
voli Vas
***alba***
utorak, siječanj 17, 2012
Mene možeš tlačiti, gaziti
ujedati, gristi, vrijeđati
i s nulom me možeš množiti
ali ne diraj mi u riječ...
ona je moja svetinja
nju volim više od svijeta
ti znaš, s njom mogu sve
dodirnuti te, milovati
paziti, maziti
uspavljivati i buditi
mogu ti zorom pjevati
mogu te zavesti
sa dalekih napornih putova
uvijek tebi se vraćati
samo ne diraj mi u riječ...
s njom te mogu ljubiti
i voljeti do beskraja
s njom te mogu liječiti,
utjehu ti dati, tetošiti
putove zarasle trnjem
u livade cvjetne,
mirisne pretvoriti
samo ne diraj mi u riječ...
njome te mogu u snove skriti
za tobom mogu uzdisati, čeznuti
voljeti te mogu
mogu te spasiti
od učmale žabokrečine života...
u princa te mogu pretvoriti,
u najmirisniju laticu ruže
u cvrkut ptice u proljeće
u leptirov let, u najljepši sonet...
...samo...ne diraj mi u riječ...
***alba***

ponedjeljak, siječanj 16, 2012
bentiiiiii...uplaši me

ljepša mi je ova igra
****
voli Vas
***alba***
nedjelja, siječanj 15, 2012
Stopila sam se sa ljepotom
udahnula trenutke podmorja
oči umila bistrinom rijeke
dodirnula pitomost zvijeri
osjetila slobodu kretanja
prostranstvima pustinje,
ljubavlju duše i srca
dotakla dragost
nebeske visine...
sve boje, glazbeni titraji
svi krajolici i oblici
postali su mi zavičaj
ima li što ljepše...
osjećam.... kože nemam
reagiram svim svojim bićem
na svaki milijuniti dio podražaja
koji dolazi iz vanjskog svijeta
u trenutku postajem dijelom beskraja
u njemu živim svakim mikronom
svog sićušnog svemira
osjećam i podražaj od koga me kosa zaboli
tada se, kao po Bogom pisanom pravilu
pojavi netko tko voli...
a ima ih, tu su, u virtuali i na javi
i vrijede mnogo, i mnogo puta mnogo...
neka mi oprošteno bude na monologu
osjećaji su mi ujutro najintenzivniji
a reakcije najtananije...
lijepo je i u ovom jutru
biti s onima koji vole...
voli Vas
***alba***
subota, siječanj 14, 2012
***Evo Vam jutros malo mene
malo budne,
malo snene...
Sva sam nekakva svilena,
nježnošću život kradem
svoje korake tiho brojim
i lijepo mi je...
***TEBI
želim malo mene
a malo više sebe
SEBI danas želim
malo manje sebe
a što više TEBE...
***A gdje sam tu ja?
malo drugačija
stvorena od sna
stvorena za san
ja sam ptica
stvorena za let....
***Hajde živote
dobar mi budi
ne žuri
i ova je pjesma za tebe
ne pretvaraj mi danas u sutra
uspori živote...
***"...Iz malog
ženskog dišpeta,
pravila sam se
da ga ne primjećujem...
On se iz muškog dišpeta
ugnijezdio u mom srcu...
eto, ta riječ
d i š p e t (inat)
opet mi mami
na usne osmjeh
svaka mi se
bora smješi..."
(iz mog dnevnika)

voli Vas
***alba***
petak, siječanj 13, 2012
Petak, 13-ti
upssssssss....

voli Vas
***alba***
četvrtak, siječanj 12, 2012
Zagrebe, hvala
za otvoreni put do tebe
za mjesečinu koja je krasila tvoje nebo
za parkirno mjesto koje me je čekalo
za svaki korak kojeg sam učinila do mjesta susreta
za svaku riječ koja se iznjedrila iz duša pjesnika u zajedničkoj zbirci
za osjećaj da se poznajemo još od davnih dana
Zagrebe, hvala...

srce zaboraviti neće
posebno one koji nisu krili
da su zbog mene došli
zagrljaj, topli stisak ruke
i čavrljanja onoliko
koliko je vrijeme dozvoljavalo
nosim u svoje naredne dane
pjesnici su čudo svijeta, doista
svatko svoj, prepoznatljivo svoj
poklanja sebe u nemjerljivim količinama
pozitiva koja je vladala sinoć
neopisivo je dragocjena

Zagrebe, veliko ti hvala
ova moja besjeda za ljepotu susreta
preskromna je i premala...
voli Vas
***alba***

srijeda, siječanj 11, 2012
Izvolite...častim...

Čuvajte ovu blogoškoljkicu
do mog povratka,
ona je i Vaša...
Ako padne kiša
školjkice skupite,
da ne pokisnu 

voli Vas
***alba***
utorak, siječanj 10, 2012
Za si hipići
ot sreći i kontenteci
zafolit moren one zvezde
ka mi te je noćas
va son poslala
Željna son te i žedna
tebe i tvoje besedi teple
vajka me pokriva
kad srce zebe
Jedon ružer
va vuže na stole
uvenu je
va belece ot
mladosti i amura
išće dih
Štejen šćorico
jena ženska
vlusi skube
spreda zida kljeca
prez besed narekova
zid ledeni pere
suzami većemi
od vula mura.
objašnjenje riječi:
son-san; hipić-trenutak; kontenteca-zadovoljstvo;
ružer-ruža; vuž-vaza; išće-traži; štejen-čitam; šćorica-priča;
skube-čupa; vlusi-kosa; narekova-nariče;
beseda-riječ; vul-val;
(napomena: stihovi iz zbirke na labinskoj cakavici
"Rikamani šenjoli"...
"Vezeni tragovi"
čeka bolje dane )
***alba***

ponedjeljak, siječanj 9, 2012

tu sam...radim...pišem...
pišem iako je stih skriven
u latici cvijeta
na krilu vjetra...
voli vas
***alba***
ponedjeljak, siječanj 2, 2012
Ljubav pjesmom živim
i u "Ljubav pjesmom živim", ja živim
i stih moj živi
kuckucka mi srce,
a duša treperi
u našem
zajedničkom buketu...
voli Vas
***alba***
nedjelja, siječanj 1, 2012
petak, prosinac 30, 2011


Istra s Vama u 2011...
Istra s Vama u susret Novoj 2012.
~~~~~*#####*
~~~~*########## *
~~*##############
~~################ *
~##################_________**####*
~~##################_____*########## *
~~##################___*#############
Poreč#################*_###############
~~~~#################################*
~~~~~~###############################
~~~Rovinj#############################*
~~~~~~~~*##########################
~~~~~~~~~~~##################***alba ***
~~~~~~~~~*####################*
~~~~~~~~~~~~~*################## *
~~~~~~~~~~~~*###############
~~~~~~~~~~~~~############# *
~~~~~~~~~~~~~~##########
~~~~~~~~~~~~~~~~*####### *
~~~~~~~~~~~~~~~~~######
~~~~~~~~~~~~~~#### *
~~~~~~~~~~~~~###
~~~~~~~~~~#Pula
četvrtak, prosinac 29, 2011
Drugovi i drugarice, sretan Vam put u Novu 2012-tu...
uh, dobro je...doplivao sam i ja do Nove

voli Vas
***alba***